PRIRUČNIK
ISHRANA I BUBREŽNA BOLEST
Stroga ravnoteža Vašeg tela je uslov za održavanje zdravlja. Bubrezi imaju glavnu ulogu u
održavanju ravnoteže i rade po sledećem osnovnom principu: ako se nešto unese (unos), nešto se mora izneti (iznos). Unos je u stvari Vaša DIJETA. Iznos je sastavljen od viška u Vašoj dijeti koje telo ne može da iskoristi kao što su suvišni kalijum, fosfor, natrijum i tečnosti, kao i ostaci varenja hrane, npr. Proteina.
Ako bubrezi bubregne funkcionišu normalno, ravnoteža između unosa i iznosa je izgubljena.
Zdravi bubrezi su sposobni da naprave dovoljnu
količinu urina dobrog kvaliteta. Ovo je način da se iz naših tela eliminišu viškovi i otpadne materije. Bubrežni sistem za filtraciju se konstantno prilagođava hemijskom sastavu krvi i količini tečnosti koja kroz njega prolazi. Na ovaj način bubrezi precizno regulišu količinu telesnih tečnosti i hemijski sastav krvi. Stepen prilagodljivosti
bubrega varira zavisno od dijetetskog unosa hrane i telesnog metabolizma.
U nekim slučajevima gubitak filtracijske sposobnosti
bubrega je postepen proces čime
se objašnjavaju povećane restrikcije unosa nekih materija. Postepeno
se gomilaju viškovi materijai otpadnih produkata metabolizma u
krvi pošto iznos (urin) ne može da prati unos (tečnost i hrana u vašoj dijeti).
Tokom ovog perioda medikamentno lečenje pokušava da poboljša bubrežnu funkciju, dok dijetetski režim ima za cilj da spreči simptome i opterećenje bubrega unosom preko njegovih mogućnosti za izlučivanje. Međutim, kada ova terapija više nema efekata,
potrebno je lečenje hemodijalizama da bi se krv „očistila“.
U periodu pre dijalize
ste verovatno iskusili neke od sledećih simptoma: muka,
malaksalost, gubitak apetita, promene u ukusima hrane i povišen krvni pritisak. Kako
terapija hemodijalizama postepeno poboljšava hemijski sastav Vaše krvi simptomi se
umanjuju i povlače.
Dijaliza nije zamena za
zdrav bubreg. Noramalan bubreg radi 24h dnevno prema promenjivim potrebama
organizma. Terapije hemodijalizama su prema rasporedu (kao na primer 3-4 puta
nedeljno po 4h)tako da se nagomilane otpadne materije i viškovi otklanjaju pre
nego što dostignu veoma visoke koncentracije u krvi.
Tako da dijeta ima veoma važnu ulogu u Vašoj terapiji time što smanjuje gomilanje
otpadnih produkata i viškova u periodima između dijaliza.
Najverovatnije ste u
periodu pre hronične terapije hemodijalizama
bili izloženi rigoroznim dijetama u kojima su tečnost, natrijum, kalijum,
fosfor, i proteini bili svedeni na minimum. Biće Vam drago da znate da
će ove stroge restrikcije biti umanjene kada se
nalazite na terapiji hemodijalizama.
KRATAK PREGLED NEKIH OD
NAJVAŽNIJIH HRANJIVIH MATERIJA
Sad ćemo videti koje su to
glavne karakteristike dijete važne za održavanje dobrog zdravlja
tokom hronične terapije hemodijalizama.
KALORIJE
Kalorija je jedinica
mere za energiju. Kalorije obezbeđuju organizmu energiju
za sve radnje uključujući disanje, pumpanje krvi
i izvođenje fizičkih aktivnosti. Nalaze
se u hrani koja sadrži proteine, ugljene hidrate
(šećer i brašno) ili mast. Masti
sadrže dva puta više kalorija po jedinici
težine nego proteini ili ugljeni hidrati.
Vašem telu je potreban
specifični minimalni broj kalorija svakoga dana da bi izvodio
sve potrebne funkcije. Ako „jedete“ vrlo malo kalorija,
Vaše telo će obezbediti neophodne kalorije
iz masnih rezervi i/ili iz proteina mišića i tkiva. Ovakav gubitak
masne i mišićne mase škodi telu. Iz tih
razloga adekvatan broj kalorija se mora svakodnevno pojesti da bi se štedeli proteini tela,
sprečilo propadanje mišića i tkiva
i održala idealna telesna težina. S druge strane, ako jedete previše, nastaje povećanje masnih rezervi i neopotrebno povećanje telesne težine.
PROTEIN
Protein je gradivna materija tkiva uključujući mišiće i
nalazi se u mnogim grupama hrane. Namirnice koje sadrže protein u najvećim količinama (kvantitet) su one koje sadrže i najbolji (kvalitet) protein. Namirnice životinjskog porekla (meso, piletina, riba,
jaja, mleko,sir)su izvori proteina koji najbolje izgrađuju tkiva tela. Protein manjeg kvantiteta i
kvaliteta se nalazi u povrću i žitaricama.
Ako jedete premalo proteina ili proteine niskog
kvaliteta tkiva će
oslabiti i manje efikasno se boriti protiv infekcije i bolesti. Ako bolesnici
na dijalizi jedu mnogo proteina, otpadni produkti metabolizma ovih proteina se
nagomilavaju i uzrokuju muku, povraćanje, malaksalost i promenu ukusa (ozbiljnost
ovog nagomilavanja se odražava
u koncentraciji ereje u krvi).
TEČNOST
Tečnost je bitan deo tela i čini ½ do ¾ normalne težine tela. Hrana koja teče ili koja na sobnoj temperaturi ima oblik tečnosti se smatra tečnošću. Mnoge čvrste namirnice kao voće i povrće takođe sadrže tečnost.
U normalnim uslovima tečnosti se eliminišu urinom, fecesom (stolicom), disanjem, perspiracijom.
U bubrežnoj insuficijenciji, višak tečnosti će se gomilati u telu zbog loše funkcije bubrega, pa se mora ukloniti hemodijalizom.
Dok je gomilanje neke količine
tečnosti neizbežno kod pacijenata na dijalizi, preterano zadržavanje tečnosti se može izbeći pridržavanjem dijete i unošenjem ograničene količine tečnosti. Kolekcije viška tečnosti na potkolenicama ili rukama, oko očiju i srca ili u plućima izazvaće nedostatak vazduha, visok krvni pritisak ili srčanu insuficijenciju.
NATRIJUM (Na)
Natrijum je mineral koji se prirodno nalazi u
većini hranjivih namirnica. Dnevne potrebe organizma
za natrijumom su prilično
male. Čak i bez dodatka Na u hrani u formi soli
(NaCl)dodataka hrani koji sadrže Na
ili natrijumskih konzervanasa koji se nalaze u hrani u konzervama, „brzoj“ hrani, mi već unosimo i više nego dovoljno soli da zadovoljimo svoje
dnevne potrebe za Na.
Na, kao i tečnost, se iz tela uklanja urinom, fecesom, perspiracijom.
Kada bubrezi ne eliminišu višak Na, on se zadržava u telu. Natrijum ima osobinu da se ponaša kao „sunđer“ i privlači tečnost sebi. Ovo izaziva žeđ.
Povećava se uno tečnosti pa se tečnost i natrijum gomilaju u telu.
KALIJUM (K)
Kalijum je mineral koji se prirodno nalazi u svim
namirnicama i neophodan je za pravilno funkcionisanje nerava i mišića.
Nalazi se u velikim količinama
u nekim vrstama hrane kao neko voće i
povrće, mleko, žitarice sa ljuskom, koštunjavo voće, grašak, pasulj, čokolada i zamena za so. U mnogim slučajevima, prava količina kalijuma potrebna svakoga dana a održi ravnotežu K u telu može se postići izbegavanjem uzimanja hrane sa vrlo visokim
sadržajem kalijuma.
Aktivnost mišića,
uključujući i srčani mišić, i
nerava zavisi delimično
od nivoa kalijuma u krvi. Teški
srčani problemi nastaju ako je ovaj nivo vrlo visok
ili vrlo nizak. Bez pravilne bubrežne funkcije, unos kalijuma mora biti u ravnoteži sa iznosom (izlučivanjem) kalijuma.
FOSFOR (P)
Fosfor, mineral koji se takođe nalazi u skoro svim namirnicama, je jedna od
gradivih materija kosti. Nalazi se u velikim količinama u mleku i mlečnim proizvodima (sir,jogurt,sladoled...), kao i
žitaricama sa ljuskom,grašku, pasulju i koštunjavom voću. Telo zahteva samo relativno malu količinu fosfora dnevno, u glavnom mnogo manju nego što se nalazi u uobičajenoj ishrani. Kao što je slučaj sa natrijumom, vodom, kalijumom i proteinom,
zdravi bubrezi izličuju
višak unešenog fosfora. U slučaju da bubrezi nisu u stanju ovo da rade,
fosfor se gomila u telu i krvi. Ovo se posebno dešava ako se redovno koriste namirnice sa visokim
sadržajem fosfora. Tokom nekog vremena, visoke
koncentracije fosfora u telu i krvi dovode do stvaranja mineralnih depozita u
srcu, mišićima i
krvnim sudovima. Verovatno uzimate neki od lekova koji vezuje fosfor iz unešenenhrane i čini da se on izbaci u stolici, tako da ne uđe u krv.
Ovi lekovi se zovu fosfor-bajnderi (phosphor-binders).
PREPORUČENA DIJETA
Preporučenu dijetu za Vas planira Vaš lekar u saradnji sa specijalistom za ishranu
(nutricionistom). Na ovaj način
Vam se preporučuju za Vas najpogodnije količine proteina, natrijuma, kalijuma, fosfora, tečnosti i kalorija. Vaš nutricionista zatim prevodi ove količine materija u odgovarajuće količine hrane. Ovu šemu ishrane je zatim dalje lako preneti osoblju
u slučaju da promenite bolnicu ili centar za dijalizu
i tako odžite režim najpravilnije ishrane za Vas.
Vaša preporučena dijeta se može menjati s vremena na vreme zavisno od promena
Vašeg zdravstvenog stanja. Vaš lekar i nutricionista će Vas informisati u slučaju da su potrebne promene. Isto tako u slučaju da smatrate da iz nekog razloga Vašu ishranu treba izmeniti , o tome razgovarajte
sa Vašim lekarom i nutricionistom.
Često ćete u vezi sa Vašom dijetom čuti frazu „60-20-20“ ili “šezdeset-dva-dva“. Prvi broj se odnosi na protein,
drugi na natrijum i treći na
kalijum, pa se ovaj broj može
prevesti kao:
PROTEIN NATRIJUM KALIJUM
60 grama 2 grama 2 grama
Uobičajena je zabluda da su svi bubrežni bolesnici na ovoj „60-2-2“ dijeti. Preporučena dijeta za pacijente na dijalizi se razlikuje
od bolesnika do bolesnika prema individualnoj bubrežnoj funkciji, telesnoj težini, starosti, polu i fizičkoj aktivnosti.
Treba imati na umu da ova faza sadrži samo tri faktora ishrane i ne sadrži druge važne elemente ishrane koje treba kontrolisati u
Vašoj dijeti. Na primer, fosfor, tečnost i kalorije često nisu uključene u opštem prepisivanju dijete. Ostali značajni faktori ishrane moraju biti verbalno ili pismeno
opisani, kao na primer:
60-4-3
= PROTEIN NATRIJUM KALIJUM
60 grama 4 grama 3 grama
1 gram fosfora, 1500ml tečnosti, 2000 kalorija.
PREGLED NA POJEDINAČNE HRANJIVE SASTOJKE
KALORIJE
Energija hrane se meri jedinicom koja se zove
kalorija. Svaki dan je telu potreban određen broj kalorija.
Kao i svakoj drugoj mašini i telu treba energija za rad. Ova energija
se koristi za izvođenje
raznih funkcija organizma kao pumpanje krvi, disanje i održavanje telesne temperature, kao i za aktivnosti
kao što su trčanje,hodanje i penjanje uz stepenice. Dnevne
potrebe u kalorijama variraju od osobe do osobe iz dana u dan. Treba misliti na
nekoliko faktora kada se određuju
potrebe u kalorijama. To su starost, telesna težina, pol i stepen fizičke aktivnosti kao i zdravstveno stanje. Ako ste
bolesni ili pod stresom, potrebe u kalorijama mogu biti znatno povećane. Pošto su ove potrebe individualne, Vaš lekar će sa Vama razgovarati o vašim specifičnim energetskim potrebama i prema tome odrediti
količinu potrebnih kalorija.
Tri glavna hranjiva sastojka hrane su proteini,
ugljeni hidrati i masti. Svi oni su izvor kalorija. Ostali osnovni sastojci
hrane su voda, minerali i vitamini, ali oni nisu izvor kalorija već su važni za druge telesne funkcijei nalaze se skoro u
svakoj vrsti hrane. Hrana se sastoji iz ugljenih hidrata, proteina i masti,
posebno ili u kombinaciji. Šećer, voće, produkti žitarica (pirinač, testenina, hleb) i povrće spadaju u hranu koja u glavnom svoje kalorije
daje iz ugljenih hidrata. Glavni izvori kalorija iz proteina su meso, riba,
jaja i mlečni proizvodi. Kalorije iz masti se nalaze u
puteru, margarinu, uljima iz povrća i životinjskoj masti.
Ova tri izvora kalorija, odnosno energije, kao
gorivo sagorevaju u telu na različite
načine. U ovom procesu nastanka energije iz kalorija
nastaju otpadni produkti. Otpadni produkti sagorevanja ugljenih hidrata i masti
(ugljendioksid i voda) se lako gube disanjem, znojenjem ili crevnim gasovima.
Međutim eliminacija otpadnih produkata sagorevanja
proteina (urea, kreatinin, i neke kiseline) primarno zavisi od funkcije zdravog
bubrega. Zato, ako bubrezi ne rade dovoljno dobro, ovi otpadni produkti se
nakupljaju u krvi i dovode do mučnine
koju osećate.
Ako želite da uvećate Vaš ukupni unos kalorija, savet je da jedete hranu
koja je u glavnom sastavljena iz ugljenih hidrata (posebno iz čistih šećera)
i masti,umesto hrane sastavljene u glavnom od proteina. Ovo se često preporučuje jer hrana sastavaljena od ugljenih hidrata i
masti u glavnom ne sadrži
neke elemente čija je restrikcija potrebna kada je bubreg oštećen. S druge strane, ako ste Vi dijabetičar sigurno nećete uzimati čist šećer
da biste povećali vaš unos kalorija. Kod dijabetičara sa oštećenom bubrežnom funkcijom postoji složen problem dijetetskog sastava i kalorijskog
unosa i zahteva stalno praćenje
lekara i dijetetičara.
Trebalo bi da uvek težite da održavate vašu idealnu telesnu težinu u odnosu na Vašu visinu. Ovu idealnu težinu vaš lekar za vas izračunava iz posebne tabele.
Preporučen unos kalorija, kao i tip i količina unete hrane hrane bi trebali da budu
dovoljni da održavaju vašu idealnu telesnu težinu. I previše i premalo je škodljivo. Ako jedete više kalorija nego što vašem telu treba, ne može se sva uneta energija iskoristiti. Višak će se čuvati kao telesna mast (salo). S druge strane,
ako jedete manje kalorija nego što
vašem telu treba, dolazi do gubitka telesne težine pošto telo „sagoreva“ mišićno i
masno tkivo da bi obezbedilo energiju.
Ekstra kalorije mogu biti potrebne za održavanje vaše suve težine. „Slobodni“ izvori kalorija za bubrežne bolesnike se nazivaju slobodnim zato što sadrže jako malo ili nimalo proteina, kalijuma, natrijuma,
i fosfora. Dodavanje ove hrane obrocima znatno povećava dnevni unos kalorija bez dodatnih opterećenja.
Mnoge vrste gotove hrane, posebno deserti, mogu
sadržati značajne količine šećera i
masti, pa su dobri izvori kalorija. Ako pažljivo čitate natpise na kutijama kupljene hrane možete saznati šta razne vrste gotove hrane u sebi sadrže i time znati da li su dobri izvori kalorija
za vas.
SLOBODNI IZVORI KALORIJA
A) ČISTI ŠEĆERI
SLATKIŠI lizalice(uzeti u obzir da imaju
dosta tečnosti),razne želatinozne i gumi bombone
MED
DŽEMOVI,
MARMELADE
SLATKI
SIRUPI
šećerni,
kukuruzni
PREDLOZI
1.
Šećer se može koristiti sa voćem i žitaricama (ceralije,
npr. „Kornfleks“).
2.
Džemovi i marmelade se
mogu koristiti kao namaz na hlebu sa puterom ili margarinom, ali i kao glazura
na pečenjima.
3.
Šećerni sirupi i med se
koriste kao namaz na palačinkama, tostu,keksu.
4.
Čist šećer se u debljim slojevima
koristi na vrhu kolača i keksa.
B)
ČISTE MASTI
PUTER MAJONEZ
ŽIVOTINJSKA MAST ULJE ILI ZAČINI ZA SALATE NA BAZI BILJNE
MASTI
ULJA
MARGARIN
PREDLOZI
1.
Puter ili margarin se slobodno koriste kao
namazi na hlebu, tostu, krofnama i krekerima. Koriste ih i na povrću uključujući krompira, na pirinču, mesu, ribi, jajima.
2.
Ulje i majonez se koriste u salatama i pripremi
salata od mesa.
3.
Začin na salati na bazi
ulja se može koristiti za poboljšanje ukusa kuvanog povrća.
4.
Prženje povrća u ulju je način da se kalorije
dodaju jelima koja inače imaju malo kalorija.
5.
Mesa, ribe i povrće spremni na puteru imaju
više kalorija i bolji ukus.
OSTALI DOBRI IZVORI
KALORIJA
-ŽITARICE, TESTA-
Ova grupa uključuje hranu kao što je pirinač, hleb, testenine,
razna testa. Sadrže malu količinu proteina, natrijuma,
kalijuma i fosfora, a dobri su izvori kalorija, te treba da budu uključeni u svaki obrok.
Pažnja: pirinčani hleb, hleb od celog
zrna i hleb sa suvim grožđem ima više kalijuma nego običan beli hleb.
POGAČICE KEKS HLEB (BELI, PIRINČANI, CRNI)
VAFLI ZEMIČKE SUVI KOLAČI (KUGLOF)
CELARIJE KREKERI
KROFNE
BRAŠNO MAKARONE PALAČINKE
KORE ZA PITE KOKICE PIRINAČ
ŠPAGETE TORTILJE NEZAČINJENE HLEBNE MRVICE
PROTEINI
Proteini su glavne gradive materije svih živih
ćelija i veoma su važan deo vaše dijete. Našim telima je potrebna određena količina
novih proteina svakog dana za rast novog tkiva, održavanje postojećih tkiva i
popravku oštećenog tkiva. Tokom metabolizma (rezgradnje)proteina nastaju otpadni
produkti koji sadrže azot. Nivo ovih azotnih produkata se odražava u nivou uree
u krvi. Ovi azotni otpadni produkti (urea) se normalno eliminišu putem bubrega.
Kako bubrezi propadaju,
oni postepeno gube svoj sposobnost da dovoljno eliminišu ove otpadne produkte i
nivo u krvi uree raste. Pošto se ovo dešava, bilo bi od velike koristi da ograničite
vaš unos proteina na minimum za rast i obnavljanje tkiva. Suvišni proteini mogu
prouzrokovati nepotreban porast uree u krvi. Ako vaša urea u krvi jako poraste
suviše visoko ili suviše brzo, nastaje muka, povraćanje i/ili promene u ukusu.
Kada bubrezi nisu u
mogućnosti da prate i ovaj minimalni unos neophodnih proteina, biće vam
potrebna pomoć hemodijalize da bi se otklonili azotni otpadni produkti (urea) iz
vaše krvi.
Iako se dijalizama
otklanja urea, i dalje možete imati navedene simptome ako unesete previše proteina.
Ishrana nije jedini uzrok visoke uree u krvi, ali je najčešći.
Sa druge strane, ako
jedete premalo proteina, telesna tkiva se ne mogu obnavljati i održavati i telo
postaje podložno infekciji. Dolazi do gubitka telesne težine i gubitka mišićne
mase. Vaš lekar će vam preporučiti količinu proteina koja je za vas najpogodnija.
U hrani se nalaze proteini
boljeg i lošijeg kvaliteta. Visokokvalitetan protein se nalazi u životinjskim
proizvodima (crveno meso, piletina, riba, jaja, mleko, sir). Niskokvalitetni
proteini se nalaze u povrću, voću i produktima žitarica (hleb, ceralije, pirinač).
Važno je u ishranu uključiti hranu koja sadrži i visoko i niskokvalitetne proteine.
Ovo zaista nije tako komplikovano kao što izgleda. Obrok sastavljen od mesa,
povrća, hleba i voća u sebi sadrži potrebnu raznolikost! Uravnotežen dnevni
unos koji sadrži i visoko i niskokvalitetne proteine će vam pružiti dijetu
dobrog ukusa koja sadrži i ostale vredne hranjive materije kao što su kalorije i
vitamini.
Upamtite, neka hrana
može imati visokokvalitetne proteine, ali takođe može sadržati značajnu količinu
minerala (kalijum, natrijum, fosfor) čiji unos treba ograničiti po vašoj dijeti.
Zato se savetujte sa vašim lekarom koji su to proteini koje treba unositi ograničeno.
NAJVIŠE PROTEINA
|
PILETINA
SIR
RIBA
|
MESO- visoko kvalitetan
protein
Svaka od sledećih namirnica
sadrži oko 7 grama po porciji od oko 30 grama:
GOVEDINA OSTRIGE DŽIGERICA
SIR
PRASETINA JAGNJENA
PILETINA ZEČIJE MESO TELETINA
ŠKOLJKE LOSOS JASTOG
RAKOVI ŠKAMPI TUNJEVINA
JAJE RIBA ĆURETINA
*sadržina fosfora u
poglavlju o fosforu
MLEKO-visokokvalitetni
proteini
Svaka porcija sadrži
oko 4 grama proteina
VRSTA HRANE PORCIJA
SLADOLED
180gr
MLEKO
120gr
PUDING
120gr
KISELA PAVLAKA
120gr
JOGURT
120gr
NAJVIŠE PROTEINA
|
MANJE PROTEINA
|
NAJMANJE PRITEINA
|
CRVENO MESO
PILETINA
SIR
RIBA
|
POVRĆE
HLEB,TESTENINA
BRAŠNO
|
VOĆE
PUTER
ŠEĆER
|
KALIJUM
Kalijum je mineral koji
se prvenstveno nalazi u ćelijama tela. Neophodan je za pravilnu funkciju nerava
I mišića. Prevelika količina kalijuma u krvi uzrokuje da srce kuca nepravilnim
ritmom (aritmija) i tako smanjuje sposobnost srca da pumpa krv. Vrlo je važno
za normalnu srčanu funkciju da nivo kalijuma u krvi bude unutar određenih granica.
Normalno, bubezi regulišu
ravnotežu kalijuma u telu eliminacijom (ekskrecijom) kalijuma kada je on u višku,
ili zadržavanjem kalijuma kada je njegov unos nedovoljan, I tako održavaju nivo
kalijuma u krvi normalnim. Kada bubrezi ne rade dobro, a posebno kada se količina
stvorene mokraće smanji, telo gubi sposobnost da izluči kalijum. Nivo kalijuma
u krvi može brzo da raste. Samo nekoliko simptoma nastaje
kao posledica ovog porasta kalijuma u krvi. Međutim, ovo stanje može ugroziti
vaš život I može nastati bez ikakvog upozorenja ili uvodnih simptoma.
Kalijum se nalazi u
raznim količinama u praktično svakoj hrani. Neke vrste hrane sadrže mnogo vise
kalijuma nego druge. Neko voće I povrće, grašak,pasulj, koštunjavo voće, mleko I
žitarice sa ljuskom imaju izuzetno mnogo kalijuma u sebi. Meso može znatno doprineti
vašem unosu kalijuma ako ga jedete u većim količinama. Zamena za so sadrži kalijum
I treba je izbegavati. Takođe mnoge namirnice koje su bez soli ili sa malo soli
sadrže velike količine kalijuma, pošto se kalijum često koristi kao zamena za
so. Uvek se savetujte sa vašim lekarom pre korišćenja ovih namirnica.
Ishrana sa kontrolisanim
unosom kalijuma može biti prilagođena vama na vise načina. Zarto je važno da
kažete svom lekaru koju hranu najviše volite, kako bi bila uključena u dijetu.
Kada unos kalijuma treba da bude ograničen, preporučen unos kalijuma se individulano
određuje u cilju održavanja kalijuma unutar normalnih granica. Vaš lekar će
pratiti nivo kalijuma u vašoj krvi I obavestiti vas da li su potrebne promene u
vašoj dijeti.
MERENJE KALIJUMA U HRANI:
Postoje dve standardne
mere za mineral kalijum: miligrami I miliekvivalent. Vasa dijeta je u glavnom
napisana u miligramima.
39 miligrama = 1 ekvivalent
U ishrani, miliekvivalenti
su predstavljeni kao “POENI”. Da bismo pratili količinu kalijuma koju jedete
koristićemo ovaj system poena kako bismo preko njega u vašu dijetu uključili
voće I povrće. Mnogo je lakše sabrati poene nego miligrame. Što je manji broj
poena, manje kalijuma ta hrana sadrži.
I ako I druge grupe
hrane sadrže kalijum, voće I povreće su dve grupe hrane koje su uvek naglašene
u restriktivnim dijetama jer je njihova sadržina kalijuma vrlo različita. Kada
se određuje preporučeni broj poena za unos kalijuma dnevno ili grupe hrane iz
kojih će se ovi poeni računati, vaš lekar će imati u vidu količinu kalijuma
koju unosite putem druge hrane.
“ZLATNA PRAVILA”
1. Ove različite namirnice
imaju visoku sadržinu kalijuma I treba ih koristiti sa oprezom:
·
ČOKOLADA I KAKAO
·
PROIZVODI OD CELOG ZRNA ŽITARICA (CRNI HLEB, CERALIJE)
·
SUVO VOĆE
·
SUV GRAŠAK I PASULJ
·
SIRUPI
·
KOŠTUNJAVO VOĆE (ORASI, LEŠNICI, KIKIRIKI, BADEM…)
2. Neko povrće, kao krompir,
sadrži velike količine kalijuma. Mnogo kalijuma se gubi iz povrća ako se ono
oljušti, potopi u vodi najmanje 1 ili 2 sata, a zatim kuva u ključaloj svežoj vodi.
3. Neka jela posebno pripremana
u cilju da sadrže što manje soli (a time I natrijuma)su često začinjena zamenom
za so, koja umesto natrijuma ima mnogo kalijuma. Supe bez natrijuma (soli) imaju
takođe mnogo kalijuma.
FOSFOR (P)
Fosfor je mineral koji
je uskopovezan sa kalcijumom u telu. Zajedno kalcijum I fosfor pomažu da se izgrade
kosti I da nervi I mišići pravilno zajednički rade. Da bi se ove funkcije pravilno
izvodile ova dva minerala moraju u krvi biti prisutna unutar granica noramlnih
vrednosti. Normalan nivo fosfora je od 2,5 do 5,1mg.
Normalno bubrezi eliminišu
višak fosfora koji se u telo unese. Oštećeni bubrezi često nisu u stanju da
ekskretuju suvišan fosfor. Ovo je uzrok povećanog fosfora u krvi. Ovaj visoki nivo
fosfora u krvi ima težinu da smanji nivo kalcijuma u krvi I tako menja
ravnotežu kalcijuma fosfora. Kada se ovo desi kalcijum se mobiliše iz kostiju
da bi se njegov nivo u krvi povećao kako bi se sačuvala ravnoteža kalcijuma I
fosfora. Kosti bez dovoljno kalcijuma su slabe I nezdrave kosti. Bez dovoljno
jakih I zdravih kostiju nastaju teškoće pri sedenju I hodanju jer se javlja jak
bol u kostima, a prelomi kostiju lako nastaju. Kada je nivo fosfora u krvi
dovoljno dugo povišen, mogu nastati teška oštećenja srca I krvnih sudova.
Neophodno je reći da je svaki od ovih efekata nepoželjan.
Svi ovi podaci mogu izgledati
zbunjujuće. Uz vašu saradnju, vaš lekar I dijetetičar će vam pomoći da ovo
razumete I pokušate da sprečite ove neželjene efekte na sledeći način:
1.
Prepisaće vam lekove (antacide) koji sadrže aluminijum
hidroksid koji bi trebalo da se uzima posle svakog obroka ili veće užine.
Pažnja:
a)
Ovi antacidi se ne daju zbog problema sa varenjem! Oni
se uzimaju da bi se vezali za fosfor (koji unesete hranom) u vašem stomaku. Na
ovaj način se smanjuje količina fosfora koja iz hrane prelazi u krvotok. Neki
anticidi koji ne sadrže aluminijum hidroksid ne vezuju fosfor efektivno.
b)
Koristite samo one anticide koji su vam prepisani. Nikada
nemojte uzimati bilo kakve lekove bez dozvole vašeg lekara.
2.
Ukazaće vam koje su namirnice bogate fosforom I po
potrebi menjati preporučen unos tih namirnica.
3.
U nekim slučajevima će prepisati I Vitamin D da bi se
povećala apsorbcija kalcijuma unetog hranom iz creva.
Navedeno pod 1. I 2. Ide
jedno sa drugim I samo zajedno su od koristi. Zato ograničite unos fosfora
hranom I uzimajte vaše anticide kako su prepisani ! Ne može se dovoljno naglasiti
važnost ovoga !
Možete zaključiti da je
za vas korisno da uvećate unos kalcijuma hranom u vašoj dijeti. Mlečni proizvodi
su najbolji izvori kalcijuma, ali oni takođe sadrže I fosfor. U stvari, ne
postoji efektivan način povećanog unosa kalcijuma hranom, a da ne bude uvećan I
unos fosfora takođe, a fosfor je naš primarni problem.
Fosfor koji se nalazi u
hrani se meri miligramima (mg). uglavnom unos fosfora se može uspešno kontrolisati
ako pratite preporuke koje slede. Ovo eliminiše potrebu da posebno brojite miligrame
fosfora u svemu što pojedete. Količina fosfora koja se nalazi u ostaloj hrani
je minimalna.
PROTEINI
Hrana koja je dobar izvor
proteina sadrži I značajnu količinu fosfora u sebi. Zato, izbegavanje većih količina
proteina će pomoći u kontroli unosa fosfora.
MLEČNI PROIZVODI
Ograničavanje unosa
mlečnih proizvoda će vam takođe pomoći da kontrolišete fosfor. Mleko je jedna
od namirnica koja sadrži najveće količine fosfora.
Ograničiti unos:
Čokolade
Suvog povrća
Suvog voća
Koštunjavog voća
Suvog graška I
pasulja Proizvoda
od celog zrna
Soje Žita I neobrađenog zrna
GRUPA A
GRUPA C
Malo natrijuma I fosfora: Puno
natrijuma:
Svež beli sir, bez soli Kamembert
Krem sir
Brie
Mozarela
Sveži beli, nemasni
Rikota, sir od obranog
mleka Feta
Rikota, sir od celog
mleka
Rokfor
GRUPA B
GRUPA D
Puno natrijuma I fosfora: Puno
fosfora:
Gauda Švajcarski sir
Čedar
Parmesan
Ostale vrste kačkavalja
NATRIJUM (NaCl)
Natrijum je mineral
koji se nalazi u većini telesnih tečnosti, posebno u tečnosti oko ćelija. Natrijum
ima ulogu u mnogim telesnim funkcijama, a najznačajnija je kontrola količine
tečnosti u telu.
Bubrezi direktno
učestvuju u održavanju ravnoteže natrijuma I vode. Bubrezi koji ne rade
noramlno mogu ili zadržavati previše natrijuma ili ga previše eliminsati (izbacivati)
urinom. Ako oštećeni bubezi zadržavaju natrijum, višak natrijuma se u telu
ponaša kao sunđer I za sebe veže vodu. Ovo može prouzrokovati simptome kao što
su otečeni zglobovi I kapci, skupljanje tečnosti oko srca I pluća, povišen
krvni pritisak i/ili otežano disanje. U ovom slučaju, neophodno je ograničiti
unos natrijuma.
Natrijum se prirodno
nalazi u mnogim namirnicama. Njegova količina je različita u raznim vrstama
hrane. Na primer, mleko ima mnogo više natrijuma nego voće. Neke vrste hrane,
na primer supa, slanina, kiseli krastavci, imaju mnogo natrijuma koji im je
dodat da bi im poboljšao ukus ili kao konzervans. Druge vrste hrane, kao
sosovi, kaserole, gotove pite I gotova jela, sadrže mnogo natrijuma koji se
ukusom ne može osetiti. Zato je važno biti upoznat sa prirodnim sadržajem
natrijuma u hrani, kao i sa količinom natrijuma koja je proizvodima dodata. Sigurno
ste čuli da se izrazi so I natrijum naizmenično koriste, ali oni ne znače isto.
Natrijum je u stvari glavni deo soli. So se sastoji iz natrijuma I hlora, dva minerala
zajedno. Zato je važno, ako ste na dijeti sa malo natrijuma, da pazite koliko
soli I koliko natrijuma hrana koju unosite sadrži. Neke uobičajene supstance
koje takođe u sebi sadrže natrijum, a nisu so su: natrijum glutamat, natrijum
nitrat, natrijum kazeinat. Neke uobičajene namirnice koje u sebi sadrže so su:
beli luk, celer, crni luk, kao substance kao morska so, laka so I začinjena so.
Mnoge namirnice, u svom imenu nemaju reč so a u stvari u sebi sadrže jako mnogo
soli, pa je neophodno uvek pažljivo pročitati sastav namirnice.
Natrijum se može naći I
u drugim proizvodima kao lekovi, melemi, čajevi. Neki uobičajeni lekovi koji
sadrže natrijum su natrijum bikarbonat I natrijum oksicilin. Uobičajeni lekovi “bez
recepta” sa dosta natrijuma su „Alka Seltzer “, „Bromo
seltzer“ i drugi. Koristite pravilo da ne koristite lekove koje vam vaš lekar
nije prepisao. Lekovi „bez recepta“zaista sadrže mnoge sastojke koji su za vas
štetni zbog loše funkcije vaših bubrega. Natrijum je samo jedan od tih sastojaka
koji vam može nauditi. Natrijum bikarbonat (poznat kao soda bikarbona) koja se
široko koristi za loše varenje, takođe sadrži mnogo natrijuma.
Dva do četiri grama (2000-4000
miligrama) natrijuma je preporučena količina koju bubrežni bolesnici smeju i
treba da unesu hranom. Ovo se postiže ograničavanjem unosa hrane sa najvećom
količinom natrijuma i soli. Smanjen unos natrijuma i soli će pomoći da se
kontroliše žeđ. Ograničavanje žeđi smanjuje preteran unos tečnosti.
Pitajte svog lekara
koji je preporučen unos natrijuma za vas. Lekar će uzeti u obzir sve vaše
individualne karakteristike i potrebe. Takođe će periodično reevaluirati vaš
unos natrijuma i napraviti potrebne promene u dijeti.
ZLATNA PRAVILA koja će
vam pomoći u izboru hrane sa manjom količinom natrijuma:
1.
Gotove (instant) celarije (musli) sadrže više
natrijuma nego obične ili prirodne. Takođe sadržina natrijuma je različita od
proizvoda do proizvoda. Savetujte se sa lekarom koje su celarije za vas
najbolje.
2.
Prezačinjen pirinač, testenine, krompir i razne
mešavine za punjenja imaju jako mnogo natrijuma.
3.
Začinjeni sosovi za salate sadrže mnogo
natrijuma.
4.
Najbolje je da koristite sveže, smrznuto ili
konzervirano povrće, predhodno ga isperite vodom, iscedite, pa prokuvajte u svežoj
vodi.
5.
Smrznuto povrće sa začinjenim sosom ili krem
sosom ima mnogo natrijuma i treba ga što manje uzimati.
6.
Konzervisani sokovi od povrća imaju mnogo
natrijuma.
7.
Ako hrana ima slan ukus, verovatno ima i puno
natrijuma i treba je izbegavati. Međutim, neki industrijski proizodi imaju
mnogo natrijuma iako nemaju slan ukus. Zato neka čitanje sastava na etiketama
pakovanja postane vaša navika. Ako postoji više od dva sastojka koja u sebi
sadrže reč natrijum ili so, proverite sa lekarom da li da koristite taj
proizvod ili ne.
Na primer razne vrste
keksa su sjajna hrana, ali njihova sadržina natrijuma za vas može biti
previsoka. Ako ipak želite sa pojedete neki ovakav keks, morate ga uklopiti u
ukupnu dozvoljenu dnevnu količinu natrijuma ili ipak izabrati proizvod od testa
sa manje natrijuma. Evo nekih poređenja:
1 keks veličine 5 cm
industrijski napravljen sa mlekom 272mg
1 domaći keks
175mg
1 zemička
127mg
1 parče belog
hleba
127mg
ZAČINI POBOLJŠAVAJU
UKUS VAŠE HRANE
Kada kuvate sa začinima
zapamtite da oni treba da samo poboljšaju i naglase ukus hrane, a ne da ga
nadjačaju i uguše.
PREDLOZI :
1.
Koristite ne više od ¼ kafene kašičice svih
prirodnih začina (trava) ili ¾ kafene kašičice svežih prirodnih začina po jelu
za 4 osobe.
2.
Supama i čorbama, ili bilo kom drugom jelu koje
ćete kuvati duže vreme, dodajte začin tokom zadnjeg sata kuvanja.
3.
Hamburgerima, rolatima od mesa i punjenjima
dodajte začin pre kuvanja.
4.
Pečenja pospite začinom pre pečenja.
5.
Šnicle ili rebra pospite začinom tokom pečenja
ili 1 sat pre spremanja premažite meso uljem a zatim premažite začinom.
6.
Kada kuvate povrće ili pravite sosove, začine
kuvajte zajedno sa njima.
7.
Posle merenja suvog začina pre kuvanja, prvo ga
smrskajte (istucite) pa tek onda dodajte hrani.
TEČNOST
Veliki deo naših tela,
50-70% naše težine, se sastoji od tečnosti. Bubrezi, kada funkcionišu normalno, kontrolišu zapreminu
telesnih tečnosti ekskrecijom urina. Kada bubezi ne rade normalno, oni nisu u
mogućnosti da izbace dovoljno urina, pa se tečnost zadržava u telu. Ovaj višak
tečnosti može izazvati poremećaje disanja zbog zadržavanja tečnosti u plućima,
otečenost zglobova, ruku i očiju i rast krvnog pritiska. Zato je važno pažljivo
kontrolisati unos tečnosti.
Hrana koja je na sobnoj
temperaturi tečna smatra se tečnošću. Kafa, čaj, voda, led, smrznuti deserti,
sosovi i sirupi se svi smatraju tečnostima. Restrikcija tečnosti koja vam je
nametnuta će od vas zahtevati da brojite samo onu hranu koje je tečna na sobnoj
temperaturi. Sa druge strane, ako vi jedete mnogo hrane koja u sebi ima dosta
vode, ovo se mora uzeti u obzir pri planiranju vaše dijete.
Vaš unos tečnosti bi
trebalo da ude dovoljan da dobijete 1-2 kg težine između dve hemodijalize, bez
obzira na broj dana između dve dijalize. Vi se merite pre i posle svake
dijalize da bi se odredile promene u količini telesne tečnosti. Vaša težina pre
dijalize se poredi sa težinom posle vaše poslednje dijalize i razlika između
ove dve vrednosti je vaš dobitak u težini na račun tečnosti. Vaša težina posle
dijalize, u poređenju sa vašom težinom pre dijalize, pokazuje količinu tečnosti
uklonjenu iz vašeg tela tokom dijalize. Dobitak u težini između dve dijalize
veći nego što se preporučuje može biti opasan i dovesti do edema (oticanja
usled nakupljanja tečnosti) zglobova i ekstremiteta, visokog krvnog pritiska,
poremećaja u disanju i/ili drugih teških komplikacija koje bi mogle zahtevati
hospitalizaciju.
Morate razumeti da
težina koja se uklanja dijalizom je uvek samo težina tečnosti. Dijaliza ne može
ukloniti težinu masti, ni težinu mišića.
Ograničavanje vašeg
unosa tečnosti je najvažniji deo vašeg lečenja. Preporučen unos tečnosti će
zavisiti od količine urina koju su vaši bubrezi sposobni da stvore, vaših
specifičnih telesnih potreba, perioda godine, stepena vaše fizičke aktivnosti i
nekoliko drugih fizičkih i medicinskih okolnosti. Nemojte se iznenaditi ako je
vaša preporuka za unos tečnosti drugačija nego kod vašeg prijatelja ili ako se
menja s vremena na vreme. Vaš lekar će sa vama razgovarati o vašoj restrikciji
tečnosti i pomoći da zajedno dodjete do prave vrednosti.
IZVORI TEČNOSTI
1.
Sve supstance koje su tečne na sobnoj
temperaturi se smatraju tečnostima. Sledeće tečnosti bi trebalo da budu
uključene u vaš dnevni unos tečnosti:
PIĆA
OSTALO
KAFA
SOS
ĐUS
LED
MLEKO SLADOLED
ČAJ
ŽELATINE
TONIK, SODA
LIZALICE
VODA
ŠERBET
SUPE
SIRUPI
2.
Skoro svaka hrana sadrži svoju prirodnu
tečnost. Na primer, voće i povrće sadrži više tečnosti nego meso i hleb. Izračunavanje
tečnosti u hrani može biti komplikovano i zbunjujuće i uglavnom je nepotrebno. Takođe,
većina ljudi može da kontroliše tečnost koju uzima u hrani u dodatku onoj
količini tečnosti koja im je preporučena u dijeti. Međutim, ako kod vas problem
sa tečnošću postoji, onda bi bilo neophodno da vaš lekar pažljivo sagleda
tečnost koju uzimate hranom koju jedete.
3.
Hrana mora biti dobro oceđena. U protivnom ove
tečnosti se moraju uračunati u vaš ukupni dnevni unos tečnosti.
4.
Tečni lekovi se moraju uračunati kao tečnosti. Isto
tako i voda koja se uzima da bi se popio neki lek se mora uračunati u
dozvoljeni dnevni unos tečnosti.
MERENJE TEČNOSTI
Postoje dva sistema
koja se koriste za merenje tečnosti. Sistem koji se najčešće koristi u SAD su
unce, supene kašike, šolje, kvartovi i funte. Metrički sistem se koristi u svim
drugim delovima sveta i sve je popularniji i u SAD, a jedinice mere su mililitri,
litri i kilogrami. Metrički sistem se koristi i u centrima za dijalizu. Ovde je
data tabela konverzije da biste lakše uporedili ova dva sistema.
Obična šolja = 8 unci =
240ml ½
šolje = 120 ml
1 unca = 30ml
16 unci = 1 funta
1 supena kašika = 15ml
1 kvart = 32 unce = 960ml
1litar = 1000ml (40 ml
više od kvarta) = 1 kilogram = 2,2 funte
MERENJE UNOSA TEČNOSTI
Merenje količine
tečnosti koju pijete i unosite tokom dana može u početku biti teško. Naredne ideje
vam mogu pomoći:
1.
Koristite šolju za merenje: utvrdite tačno
koliko tečnosti sadrže vaša omiljena šolja, čaša, i šolja za kafu. Pošto ste se
upoznali sa podacima koliko tečnosti neke vaše posude sadrže, mogli biste da
procenite koliko približno drugi sudovi tečnosti mogu sadržati bez merenja. Ovo
će vam omogućiti da procenite koju količinu tečnosti pijete kada ne koristite
vama poznate sudove.
2.
Važno je da pratite koju količinu tečnosti
unosite tokom perioda od 24 časa. Na primer, možete da stavite papir na zid u
kuhinji i da na njega upisujete svaku količinu tečnosti koju popijete tokom
dana. Ovo možete upisivati i na dnevni kalendar koji nosite sa sobom ili u
posebnu svesku.
Kada se naviknete na
vaš ograničen unos tečnosti nećete više ni morati da merite sve što popijete. Ograničen
unos tečnosti postaje za vas rutina i automatska radnja. Ipak, ako dobitak u
težini u bilo kom periodu postane veći od preporučenog, vreme je da zastanete i
ponovo počnete precizno da merite vaš unos tečnosti.
KONTROLISANJE ŽEĐI
Često je teško
ograničiti unos tečnosti kada ste žedni. Jedan od najvažnijih faktora koji će
vam pomoći da kontrolišete žeđ je ograničenje i kontrolisanje unosa natrijuma. Ako
ste veoma žedni, biće korisno da se prisetite šta ste to pojeli što je moglo
imati u sebi puno natrijuma. Pomoći će i sagledavanje vaše dijete sa vašim
lekarom. Kada ste žedni setite se neke od ovih ideja:
·
Žvaćite žvaku
·
Jedite mentol bombone ili tvrde bombone
·
Pojedite delimično smrznutu krišku limuna sa
malo šećera (za neke ljude i šećer podstiče žeđ pa ga onda izostavite)
·
Pojedite delimično smrznuto grožđe (imajte na
umu da grožđe sadrži znatnu količinu kalijuma)
·
Ispirajte usta rashlađenom tečnošću za
osvežavanje i ispiranje usta (nemojte progutati tečnost)
Ako ništa drugo nema
efekta:
·
Spremite manju količinu parčića leda sa sokom
od limuna
·
Smrskajte led do količine od pola čaše
·
Spremite sebi izmerenu količinu rashlađenog
pića (piće bez šećera je bolji borac protiv žeđi)
UPAMTITE!
Tečnost ima težinu. Zato,
ako primetite da dobijate previše na težini između dijaliza setite se da
postoji samo 4 razloga zbog kojih do toga dolazi:
1.
Unos natrijuma je veći od dozvoljenog u dijeti
2.
Unos tečnosti je veći od dozvoljenog
3.
Unos natrijuma i vode je veći od dozvoljenog
4.
Ekskrecija urina se smanjila ili prestala, pa
je zbog toga potrebno revaluirati i smanjiti preporučen unos tečnosti
Posmatrajte vaš unos
tečnosti misleći na navedena upozorenja. Vi ste u mogućnosti da sami primetite
problem i sami ga korigujete. Vaš lekar će naravno uvek biti spreman da sa vama
nađe uzrok i rešenje problema koje možete imati.