Kamen u bubregu
Kada se probije
prag koncentracije natrijuma u tijelu, mehanizam pijenja se "otkoči" i čovjek
popije tačno onoliku količinu vode koja ga vraća u normalno stanje. Jedna od
najstarijih čovjekovih boljki jeste kamen u bubregu. On nastaje gomilanjem
nataloženih kristala, uglavnom kalcijuma i oksalata. Može da raste i da
spreči protok mokraće kroz bubrege. Muškarci oboljevaju tri puta češće nego žene.
Obično je
prvi simptom kamena u bubregu izuzetno jaka bol. Bol obično započinje naglo
kada se kamen počne pomerati u urinarnom traktu, izazivajući iritaciju ili
začepljenje. Čovjek osjeća oštar, grčevit bol u leđima i boku u području
bubrega, ili donjeg dela trbuha. Ponekad se uz ovu bol pojavljuje mučnina i
povraćanje. Kasnije se bol može širiti u prepone. Ako je kamen prevelik da bi
lako prošao, bol se nastavlja kako mišići u uskoj mokraćnoj cevi nastoje
istisnuti kamen prema dole u mokraćni mehur. Kako kamen raste ili se pomiče,
može se pojaviti krv u mokraći. Dok se kamen spušta niz mokraćnu cev bliže mehuru,
osoba može osjećati češću potrebu za mokrenjem ili osjećati pečenje prilikom
mokrenja. Ako ove simptome prati povišena temperatura ili groznica, može biti
prisutna infekcija. U tom slučaju, treba se odmah obratiti lekaru.
Kad jednom
dobijete kamen, izgledi da ga ponovo dobijete u sledećih 5 godina su 40%, a u
sledećih 25 godina 80%. Uzimanje malo tečnosti zadovoljiće minimalne potrebe
vašeg organizma. Međutim, mala količina vode zahteva od bubrega da težim
radom svedu izlučivanje vode na minimum. Rezultat takvog rada je koncentrisana,
često nadražujuća mokraća, što je i prvi uslov za stvaranje kamenca. Ostali
faktori rizika za nastanak kamenaca su: naslijene, poremećaji u metabolizmu,
infekcije, lekovi i način ishrane.
Hrana je
izuzetno značajna za nastanak bubrežnog kamenca. Kristali minerala rastvaraju
se u mokraći koja prolazi kroz bubreg. Kad urin postane prezasićen, formiraju
se kristali i skupljaju u grudvice, koje se dalje grupišu u tvrd kamen. Ono što
jedete određuje sadržaj kristala i zasićenost vašeg urina kristalima. Rešenje
je da koristite dijetu koja neće stvarati velike količine kalcijuma i oksalata
u urinu.
Obolevanja
od bubrežnog kamena danas je deset puta
veća nego 1900 godine. Ako imate ponovljeno stvaranje kamena u bubregu, morate
promeniti način ishrane. Promena načina ishrane može da u više od pola slučajeva smanji ponovno
stvaranje kamena. Osobe kod kojih se stvara kamen treba da obrate pažnju na pet
faktora: belančevine, natrijum, oksalate, kalcijum i tečnosti.
Unošenje
proteina životinjskog porijekla može da poveća u mokraći količinu materija od
kojih nastaje kamen: kalcijum, oksalat i mokraćna kiselina. Nova studija sa
Harvarda kaže da oni muškarci koji unose najviše proteina u ishrani povećavaju
izglede za stvaranje kamena za jednu tećinu. Osobe koje se hrane biljnom hranom
imaju znatno manje izglede za dobijanje kamena.
U Engleskoj
vegetarijanci tri puta rjeđe obolijevaju od kamena, nego oni koji jedu meso.
Ispitivanja na Univerzitetu u Osaki su pokazala da dijeta sa malo mesa i mnogo
povrća dovodi do smanjenja za 40-60% ponovnog stvaranja kamena.
Smanjite
unošenje natrijuma. Ova mera dovodi do smanjenja kristalizacije kalcijuma u
bubrezima. Preporučuje se osobama sa kamenom u bubregu da potpuno izbace so iz
ishrane i izbjegavaju prerađene namirnice kao što su: slanina, suhomesnati
proizvodi, masline, konzervirane supe, dimljena riba i kozervirana i smrznuta
jela. Uzimanje namirnaca sa velikim sadržajem oksalata povećava količinu
oksalata u urinu, a oni u kombinaciji sa kalcijumom mogu da stvore kamen.
Proteini
takođe povećavaju količinu oksalata u urinu. Trebalo bi smanjiti konzumiranje
namirnica sa mnogo oksalata kao što su: čokolada, spanać, raven i kikiriki.
Nove studije pokazuju da kalcijum iz ishrane pomaže u smanjenju rizika od
nastanka kamena, iako zvuči paradoksalno.
Tako
namirnice kao što su susam, soja, badem i lešnik blagotvorno će delovati na
vaš urinarni sistem. Hrana bogata vlaknima može da doprinese smanjenju
kristalizacije kalcijuma i oksalata u urinu. U studiji Klinike za kamen u
Halifaksu, 21 pacijent je svaki dan jeo 2 biskvita od integralnog pšeničnog
brašna, povećavajući 3 puta količinu vlakana. Naglo je došlo do pada
kristalizacije u urinu. Izuzetno povoljno delovanje imaju pirinčane mekinje,
koje su kod 182 pacijenta za 5 godina smanjile, ponovno javljanje kamena za 6 puta.
Kod osoba
koje koriste mnogo voća i povrća bogatog kalijumom preti upola manji rizik od
razvoja kamena u bubrezima. U dobre izvore kalijuma spadaju: banane, sušene kajsije, krompiri, narandže i
pasulj tetovac. Magnezijum iz zelenog lisnatog povrća takođe je izuzetan
preventivni preparat. Da bi vaše telo ostalo zdravo, kroz vaše bubrege mora
proći velika količina vode.
Smatra se
da je adekvatno unošenje vode osnovni način spriječavanja infekcije i
formiranja kamenja u bubregu. Uzimanje malih količina vode zahtijeva maksimalnu
resorpciju vode iz digestivnog trakta. Stolica zbog toga postaje tvrda i zato
često nastaje zatvor. Sa manje vode u disajnom traktu, sluz postaje gušća i
teže se podiže. Znoj postaje mnogo koncentrovaniji, a miris tijela mnogo jači.
Ispijanje većih količina vode može da spriječi navedene probleme i da smanji
rizik od pojave kamena u bubregu za 30%. Razlog se nalazi u tome da voda razblažuje koncentracije minerala, koji
kristalisanjem grade kamen. Istraživanja pokazuju da ljudi koji izluče manje od
1 l mokraće dnevno imaju mnogo veće izglede za kamen u bubregu.
Sticanje
navike da se pije 2 litra vode dnevno veliki je izazov. Poznato je da naš
mehanizam za žeđ godinama postaje manje osjetljiv, pa se na njega ne možemo u
potpunosti osloniti. Čuvanje telesne vode u velikoj meri zavisi od zdravlja
bubrega. Za ovu fenomenalnu uslugu, srećom,
ne moramo plaćati. Deset čaša vode dnevno nije ulog koji se može
uporediti sa cenom koštanja intervencije, koju u slučaju oboljenja bubrega mora
da izvrši aparat pod nazivom "veštački bubreg".
Tumori
uroepitela su najčešće neoplazme mokraćnih organa. Karcinom bubrežnog parenhima
javlja se skoro u svim dobima. Ispitaćemo njegove uzroke. To mogu biti nasledni
faktori, ali i spoljašnji faktori na koje
možemo uticati.
To su:
pušenje, crna kafa, profesionalni faktori, upotreba
fenacetina, veštački zasladjivači,
ishrana, hemoterapija, radioterapija i hronična infekcija. Utvrđeno je
da se povećava učestalost obolelih od raka kod pušača. Kod pušača je dvostruki
porast rizika za karcinom bubrega.
Nikotin se
meša u metabolizam triptofana dovodeći do nastanka kancera. U žaru cigarete
postiže se temperatura od 950 C, a u dimu ima
oko 600 različitih sastojaka, od kojih je 50 otrovnih ili kancerogenih.
Povišen
rizik od tumora bubrega dokazan je pri visokom unosu pečene hrane, npr. jaja i
mesa. Većina autora navodi povezanost ovih tumora s povećanim unosom masnoća.
Prehrana
bogata vitaminima A i C, ali i uopšteno povrćem, smanjuje rizik od tumora
uroepitela. Izgleda da je ishrana bogata
sojinim proteinima mnogo povoljnija za naše bubrege. Da bi bubrezi izlučili
amonijak iz životinjskih proteina potrebno je da ulože ogromne napore. Na
temelju ispitivanja pacijenata u Londonskoj bolnici utvrđeno je da brzina
filtracije (mera kojom se označava rad bubrega) je veća za 16%
nakon obroka od životinjskih proteina, nego nakon obroka od sojinih
proteina. Olakšajte rad vaših bubrega
konzumiranjem veće količine soje.
Bubrezi su glavni prečišćivači svih nečistoća iz našeg tela.
Bubrezi su glavni prečišćivači svih nečistoća iz našeg tela.
Da li ćemo
im omogućiti ovu životodavnu funkciju, zavisi od nas. Da bismo im olakšali
posao potrebno je izvršiti radikalne promene. Ova borba sa navikama je najteža
borba. Ukoliko pobedite nezdrave navike, a uz to prilagodite se novim, kao što
su uzimanje mnogo više tečnosti, organizam će vam vratiti uloženi trud.
Cistitis
Infekcije
mokraćnih puteva spadaju u česte bakterijske infekcije, odmah iza respiratornih
infekcija. Možemo ih naći kod osoba oba pola i u svim uzrastima. Žene u
generativnoj dobi 10 puta češće obolevaju od muškaraca. Najveći broj
urinarnih infekcija se javlja kod inače zdravih žena. Cistitis je najčešće bakterijska
infekcija mokraćnog mehura. Cistitis počinje naglo, a uključuje dizuriju (bolno
mokrenje), učestalo mokrenje malih količina mokraće (polakisuriju), urgenciju
mokrenja (neodložnu potrebu za mokrenjem) i ponekad bolove iznad pubitačne kosti.
Cistitis
nastaje kada se normalno sterilan donji dio urinarnog trakta (mokraćna cev ili
uretra i mehur) inficira bakterijama, uz posledičnu upalu. Preko 90% slučajeva
cistitisa uzrokovano je Escherichiom coli. Bakterije koje dospeju u mehur
obično se uklanjaju tokom mokrenja. Međutim, ako bakterije ostanu u mehuru,
lako i brzo se razmnožavaju što dovodi do infekcije. Cistitis je česta bolest,
od 100 osoba, njih 2 će oboleti. Najčešći je kod polno aktivnih žena u dobi od
20 do 50 godina, ali se može pojaviti i kod polno neaktivnih ili djevojčica.
Žene su sklonije razvoju cistitisa zbog svoje kraće uretre (bakterije ne moraju
daleko putovati do mehura) i zbog relativno kratkog razmaka između otvora
uretre i anusa. Cistitis je redak kod muškaraca sa anatomski normalnim
urinarnim traktom. Kod starijih osoba rizik od razvoja cistitisa je velik, sa učestalošću od čak 33 od 100 osoba.
Početak
bolesti je obično nagao.
Cistitis u pravilu izaziva sljedeće simptome:
Cistitis u pravilu izaziva sljedeće simptome:
• učestalo
mokrenje (polakisurija)
• pečenje i
osjećaj pritiska pri mokrenju
• bolno
mokrenje (disurija)
•
neodgodivu potrebu za mokrenjem (urgentnost)
• potrebu
za mokrenjem noću (nikturija)
• promenjenu
boju mokraće (zamućenu mokraću)
• ponekad
krv u mokraći (hematuriju)
• neugodan
ili jak miris mokraće
• bol nisko u leđima
Pijelonefritis
Infekcija
gornjeg dela urinarnog trakta koja se razvija u bubregu zove se
pijelonefritis. Čak polovina žena s cistitisom može istovremeno imati i
infekcije gornjeg dijela urinarnog trakta (bubrega i uretri). Što uzrokuje
infekciju urinarnog trakta? U 90% slučajeva infekcija urinarnog trakta uzročnik
je bakterija Escherichia coli. Staphylococcus saprophyticus je drugi najčešći
uzročnik kod žena (5-10%). Ostale vrste su Klebsiella, Proteus mirabilis,
Ureaplasma urealyticum i Enterococci. Promene u količini ili vrsti kiseline
koja se nalazi u genitalnom i urinarnom traktu, glavni su faktori koji
doprinose smanjenju otpornosti na infekciju. Kod zdravih žena u plodnoj
životnoj dobi, vagina je kolonizovana laktobacili, mikroorganizmima koji
održavaju visoku kiselost okoline (nizak pH), što je za ostale bakterije
nepovoljno. Osim toga, laktobacili proizvode vodikov peroksid koji pospješuje
eliminaciju bakterija i smanjuje sposobnost prianjanja Escherichia coli na
stanice vagine. Kada se broj laktobacila smanji, na primer, nakon menopauze,
povisuje se pH, a time i opasnost od infekcije. Rizik se povećava ako
zdravstveno stanje smanjuje imunu reakciju, ili kada se radi strukturalnih
deformacija urin zadržava ili vraća u gornji deo urinarnog trakta. Međutim, do
infekcije ne dolazi svaki put kada bakterije dospeju u mehur. Kod normalnog
uriniranja mnoge se bakterije iz njega isperu. Osim toga, imuni sastav i antibakterijske
tvari iz sluznice mehura eliminišu mnoge uzročnike infekcije. Pijelonefritis se
može dalje klasifikovati prema obimu i težini oštećenja bubrega. Uzroci mogu
biti različiti.
Spomenimo najčešće uzroke:
• grip
• angina
• upala
pluća
• različite
infekcije
• različita
trovanja
• povišen
krvni pritisak
Šta je
renalna osteodistrofija?
Medicinski pojam
“bubrežni” opisuje stvari vezane za bubrege. Renalna osteodistrofija je bolest
kostiju koja nastaje kada bubrezi nemogu da održavaju odredjene količine
kalcijuma i fosfora u krvi. To je čest problem kod ljudi sa bubrežnim slabostima i
utiče na 90 posto pacijenata na dijalizi.
Renalna
osteodistrofija je najteža kod dece jer njihove kosti još uvijek rastu. Stanje
usporava rast kostiju i uzrokuje deformacije. Jedan od takvih deformacija se
događa kada se noge savijaju prema unutra jedna prema drugoj ili prema spolja
daleko jedna od druge. Još jedna važna posledica je nizak rast. Simptomi se
mogu videti u rastu dece sa bubrežnom slabosti čak i prije nego što počnu
dijalizu.
Kosti se
menjaju a renalna osteodistrofija može početi mnogo godina pre nego što se
simptomi pojave, iz tog razloga to se zove Tiha bolest. Simptomi renalne
osteodistrofije obično se javljaju kod odraslih koji su bili na dijalizi
nekoliko godina. Stariji bolesnici i žene koji su prošli kroz menopauzu su u
većem riziku za ovu bolest, jer oni već osetljivi na osteoporoze, druge
bolesti kostiju, čak i bez bolesti bubrega. Ako se adekvatno ne leči kosti
postaju tanke i slabe i osobe sa renalnom osteodistrofijom mogu početi osećati
bol u zglobovima i kostima. Tu je i
povećan rizik od lomova kostiju.
Нема коментара:
Постави коментар